NASLOVNICA

O meni

Zovem se Željko Pištelek, rođen sam 1958. godine u Vukovaru gdje i danas živim. Jedini duži period van svoga grada proveo sam poslije okupacije – osam godina prognaničkog života u okolici Vrbovca. Pisanjem se bavim dugi niz godina, intenzivnije poslije povratka iz progonstva. Životni interes uvijek mi je bio boravak u prirodi, uglavnom uz Dunav, okolne vode, šume i šumarke gdje provodim sve svoje slobodno vrijeme. Tamo nalazim inspiraciju za pisanje i, kako volim reći, liječim dušu i tijelo, uvijek naoružan ribičkim priborom i fotićem. Često sam se satima čamcem vozao po Dunavu i njegovim rukavcima ili, kako mi kažemo, „dunavcima“. Pri velikom vodostaju, kad voda uđe u šumu, to je tek pravi raj. Ploviti kroz takav prostor je neopisiv užitak. Iz tih predjela potekle su ideje za knjige, kolumne i stotine raznih objavljenih i neobjavljenih tekstova te uslikano bezbroj fotografija koje oslikavaju te prirodne ljepote. Do sada sam objavio tri knjige, a trenutno radim na još dvije. Uz to redovito pišem kolumne i razna izvješća, uglavnom vezane uz ribičke i rekreativne aktivnosti. Za ovu priliku pripremio sam kolumne pod nazivom „Iz Somurove mreže“, a bit će još mnogo toga – izvadaka iz objavljenih knjiga, kolumni, zanimljivih događanja i fotografija…


NAPOMENA: Ilustracije izradio Darijan Pištelek, tekstove lektorirao Igor Pištelek

Iz Somurove mreže

Knjiga uskoro u tisku.

Osjećam potrebu dati malo podrobniji prikaz Somure. Tko je i što je Somura? Somura je duh iz Dunava. Kao i sva nadnaravna bića, rijetko se viđa; vrlo malo ljudi imalo je priliku susresti se s takvim stvorovima. No, onih nekoliko je bilo dovoljno da i ta spoznaja ode u eter. Zanimljivo je kako su dali isti opis izgleda i ponašanja Somure iako međusobno nisu nikad kontaktirali. Po njihovom opisu nastala je ova ilustracija. Možda ima još nekih koji su ga vidjeli ili nešto znaju o njemu, ali za sada ih nisam pronašao iako tragam već pedeset godina. Slučajno ili ne, viđen je po izuzetno lošem vremenu i mrklom mraku. S obzirom na to, većina ljudi zadovoljava se objašnjenjem u onoj staroj poslovici: „U strahu su velike oči.“ Međutim, da baš i nije tako jednostavno možda vas uvjere tekstovi o njemu koje ću povremeno objaviti u kolumnama.

VRH